Projekti

Pregled recentno izvedenih projekata CDU-a.
Arhiva starijih projekata dostupna je na linku.

Igre Vlade

Igre vlade prvenstveno su pokušaj otvaranja dijaloga o tome što jest važno za “normalno” funkcioniranje države. Kroz participaciju i igru želimo potaknuti stvaranje kolektivnog imaginarija oko toga što su akcije koje bismo mogli poduzeti u različitim kriznim scenarijima i kako one mogu poboljšati (ili pogoršati) stanje u društvu. Kao i u svakoj igri, riječ je o svojevrsnoj apstrakciji hiperkompleksnih sustava, ali kojoj je ultimativni cilj približiti političku participaciju široj javnosti i dovesti ih u poziciju razmišljanja o društvenim prioritetima u momentu krize. Ako je nešto trenutna politička i društvena klima pokazala to jest da će inovativna, promišljena i osvještena rješenja biti i više nego nužna. Igre vlade namijenjene su
publici koja se želi okušati u političkim igrama u kojima je naglasak na načinima razvijanja suradnje i modela djelovanja gdje kolektivno stremimo istom cilju. Više možete pročitati, a igru možete i preuzeti na sljedećoj poveznici.

“Pravila igre – alati za participativni teatar”

Umjetničko istraživanje “Pravila igre – alati za participativni teatar” u fokus postavlja participaciju kao zasebno izvedbeno sredstvo te kritički preispituje kada određeno djelo možemo imenovati participativnim. Igra je tako uzeta kao ishodišna točka u konceptualnom promišljanju kako “participiramo” u izvedbi. Zahvaljujući svojoj interaktivnoj kvaliteti, igra je referentno polje za izučavanje kako možemo postići određenu slobodu igranja odnosno participacije i pritom održati jasnu strukturu djela tj. poštovati pravila igre. Kako igra i izvedba te drugi umjetnički oblici mogu komunicirati, gdje se formalno razilaze i kako ih možemo postaviti da se na kraju međusobno dopunjuju – ključno je pitanje ovog istraživanja. Postavljanjem tog pitanja, cilj je prići korak bliže sustavnom razumijevanju, valorizaciji i metodologiji bavljenja tipovima kazališta, izvedbe i drugih performativnih i umjetničkih oblika koji podrazumijevaju participiranje.

Dokumentacijski blog projekta sa tekstovima koji detaljnije razrađuju pojedine aspekte tema kojima su se bavile radionice možete pronaći na sljedećoj poveznici.

Una Bauer, “Vježbanje nemogućeg”

Kroz seriju razgovora s članovima BADco., monografija prezentira poetiku te skupine, njihove estetske odabire, njihovo situiranje u kontekst hrvatske umjetničke i kulturne nezavisne scene, društveni i politički angažman, metodologiju njihovih umjetničkih istraživanja i raznovrsnost i multidisciplinarnost njihovih projekata. Radi se o projektu koji nudi uvid u procese nastajanja predstava i ključeve za razumijevanje jednog od najkompleksnijih umjetničkih jezika ovih prostora. Budući da se radi o skupini koja je dvadeset godina bila prisutna na sceni, i koja je o temama relevantnima za nezavisnu kulturu progovarala u svojim predstavama, te čije je djelovanje bilo duboko premreženo s raznim akterima na sceni, i u zagovaračkom i političkom smislu, ova je monografija ne samo svjedočanstvo o njihovom radu, već i svjedočenje o zadnjih dvadeset godina nezavisne umjetnosti i kulture u Hrvatskoj, osobito u polju izvedbenih umjetnosti ali i šire, o borbi za eksperiment, istraživanje i odstupanje od konvencionalnih umjetnički formi.

Nakon više od godinu dana pripreme, u izazovnim uvjetima koji kao da su odlučili dodati još jedan značenjski sloj naslovu, “Vježbanje nemogućeg” konačno je na pomolu.

Ovim putem htjeli bismo čestitati Uni Bauer na iznimnom ostvarenju te se zahvaliti svima koji su sudjelovali i pomogli u realizaciji ove knjige: autorima tekstova i sugovornicima Nikolini i Sergeju Pristaš, Ivani Ivković i Tomislavu Medaku, Zrinki Užbinec, Ani Kreitmeyer; Roberti Bratovic i Maši Poljanec iz Oaze koje su fantastično oblikovale knjigu; Ivi Klobučar Srbić i
Mimi Simić na lekturi te recenzentici i recenzentu Jasni Jasni Žmak i Goranu Pavliću.

Knjigu je moguće naručiti putem Oazinog web shopa ili putem web shopa knjižare UPI2M, a moguće ju je pronaći i u knjižari Vuković & Runjić (Teslina 16, Zagreb).

UNSEEN film festival

UNSEEN od svojih se početaka odredio kao “mini filmski festival” pokušavajući razviti vlastitu i specifičnu festivalsku formu koja nema pretenzije izrasti u veliki i masovni filmski festival, nego se nastoji razvijati upravo u skladu s vlastitom sredinom, njenim potrebama, širim geografskim i kulturnim kontekstom i postojećim filmskim krajolikom. To u praksi znači da pokušavamo u periferna geografska i kulturna područja donijeti raznovrstan filmski i popratni program i to u suradnji s lokalnim filmskim akterima (Kinematografi Dubrovnik, Art radionica Lazareti, Kuća Bukovac – Muzeji i galerije Konavala), ali i priznatim i poznatim regionalnim filmskim institucijama i događanjima (Dokufest Prizren, Kino Mediteran i Festival mediteranskog filma iz Splita, Škola dokumentarnog filma Restarta itd.).
Više informacija dostupno je na službenim web stranicama festivala: https://www.unseencavtat.com/

Javna web arhiva časopisa FRAKCIJA

Projekt javne arhive “Frakcije” – časopisa za izvedbene umjetnosti omogućuje profesionalnoj i široj javnosti uvid u dva desetljeća jednog od dugovječnijih publicističkih projekata u Hrvatskoj, ne samo u nezavisnoj kulturi, nego i u području kulturnih časopisa općenito. Započeta iz potrebe artikulacije teorijsko-kritičke platforme za suvremena kretanja u izvedbenim umjetnostima, Frakcija je aktivno gradila kontekst za novu i aktualnu umjetnost te pružila podršku cjelokupnoj nezavisnoj sceni u Hrvatskoj što je, pogotovo u devedesetima, značilo i opozicijsku političku opciju i otpor prema dominantnim kulturnim politikama. Ovaj sadržajno progresivan i međunarodno relevantan dvojezičan časopis nositelj je pamćenja niza lokalnih organizacija, institucija, umjetnika i umjetničkih skupina koje djeluju u Hrvatskoj 1995.-2015. Projekt javne arhive Frakcije uključuje
digitalizaciju svih izdanja časopisa, trajnu i javno dostupnu arhivu te web-katalog sa bibliografijom, pretraživ po uredniku, autoru, naslovu i temi.

Arhivi je moguće pristupiti na stranici: https://frakcija.cdu.hr/pages/

ELEGIJE OD IZGUBLJENOG NAĐENOG

Elegije od izgubljenog nađenog je izvedbena instalacija koja se bavi sjećanjima koja se postavljaju pred gledatelja kroz sudar plesa i poezije. Autori instalacija Mila Pavićević i Sergiu Matis su iznova posjetili osobni arhiv minulih projekata, zbirke sjećanja, priča i poezije te ponovno postavivši te materijale na scenu u izmijenjenim okolnostima otkrivaju nove prostore vlastitih praksi. Ti prostori iako novi, odjekuju nostalgijom i sjetnim melodijama. Kolizija između poezije i koreografskih alata otvara mogućnosti za zajednički ples. Taj zajednički ples nije se ostvario samo kroz virtuoznost koreografije, nego i kroz teoriju o plesu, poeziju i druge alate.

EXTINCTION ROOM

Projekt se razvijao u nekoliko etapa u Berlinu i Dubrovniku, u periodu od veljače do srpnja 2019, zaključno s premijerom početkom srpnja u Berlinu. Desetodnevni boravak u Hrvatskoj ostvaren je kao istraživačka rezidencija u sredini projekta, s prvim otvorenim probama za javnost. Tijekom trajanja rezidencije u Dubrovniku svakodnevno su održavane otvorene probe i kratke izvedbe te koncerti kako bi se publici u potpunosti prikazao čitav opseg materijala predstave. Iako općoj publici, često nedokučiv i hermetičan, suvremeni ples se itekako smješta u vlastiti kulturni kontekst samom recepcijskom potrebom i itekako ulazi u komunikaciju s publikom. U širem smislu predstava pridonosi razvoju publike izlažu i publiku eksperimentu u polju suvremenog plesa izvedbe, ali i istovremeno izlažu i autore koji su navikli prezentirati radove u “crnoj kutiji” kazališta i plesnih institucija drugačijem tipu susreta. Ovaj projekt upućuje na važnost istraživanja u radnom procesu, te proces otvara gledatelja prije premijernog trenutka te ih poziva na suradnju i intervenciju u rad.

KOREOGRAFIJA SMRTI U PARTIZANSKOM FILMU

Konstrukcija scena umiranja u filmovima ovisi o žanru, a za partizanski su film karakteristične vrlo naglašene scene umiranja, u kojima je kondenzirana ideološka matrica sistema u kojem su nastajali. No, i kada se odmaknemo od navedenog povijesnog konteksta, partizanski se pokret nameće kao izuzetno relevantan za trenutnu situaciju. Scene u kojima pojedinci umiru kako bi omogućili rađanje nove političke ideje postaju relevantne ako uzmemo u obzir suvremene sukobe na političkoj sceni te s obzirom da navedeni odnosi sve češće zadobivaju oblik borbe za institucije i sredstva proizvodnje, paralele se zaoštravaju. Istraživački pristup ogleda se u obje faze ovog projekta te kombinira teorijsko-arhivsko istraživanje sa onim koreografsko-dramaturškim. Teorijski materijali bile su filmološke studije koje su se bavile temom partizanskih filmova. Nakon teorijskog istraživanja, autori su se upustiti u pregledavanje dostupnog filmskog materijala, nakon čega su izabrani naslovi koji su postali bazom drugog dijela istraživačkog procesa. Aplicirajući vlastita dramaturška i koreografska znanja na analizu scena smrti, autori su se upustiti u njihovo doslovno prevođenje sa filmskog platna u situaciju žive izvedbe